Sergej Prokofjev

23. april 1891 – 5. mart 1953.

Na današnji dan u selu Soncovka (današnja Ukrajina) rođen je sovjetski kompozitor, pijanista i dirigent Sergej Prokofjev. Od velikana 20. veka – Bele Bartoka, Igora Stravinskog i Albana Berga – Prokofjev je najpopularniji, ali ga je i najteže klasifikovati. Na njegov kreativni put uticale su kulture mnogih zemalja, kao i burni istorijski događaji kojima je bio savremenik. S obzirom na to da su u njegovim kompozitorskim tehnikama zapaženi različiti stilovi, mnogi teoretičari i muzikolozi diskutovali su o ovoj temi, tvrdeći da je muzički jezik Prokofjeva u njegovim poznim godinama postao blaži, ležerniji, pre svega zbog političkih pritisaka kojima je bio izložen, dok drugi smatraju da je samo sledio idiome modernizma. Njegova dela poseduju humor u raznim nijansama, od nežnog zadirkivanja, srdačne šale do okrutnog i grotesknog ruganja. Poseduju i sarkazam koji je veoma zastupljen u kompozitorovom umetničkom emocionalnom izrazu, naročito u njegovim delima iz mladosti. Kasnije, u zrelijem kompozitorskom razdoblju, razvio je još jedan aspekt svoje muzike koji se može nazvati patriotski stil. U tim delima kompozitor često koristi zvučnu imitaciju zvona, koja su čest atribut ruske muzike, posebno u delima nacionalnog karaktera. Ipak, najvažniji element muzike za Prokofjeva uvek je bila melodija; za njega ona je ta koja određuje karakter kompozicije. Iz njegovog bogatog kompozitorskog opusa treba navesti po sedam završenih opera i simfonija, zatim osam baleta, pet klavirskih koncerata, dva violinska končerta, čelo končerto, simfonijski končerto za čelo i orkestar kao i devet završenih klavirskih sonata. Rad na svojoj Prvoj sonati za klavir započeo je sa samo 15 godina i završio je tokom studija; uprkos tome što ju je nazivao svojim „mladačkim delom“ ipak je postojala neka vrsta poštovanja i naklonjenosti iz razloga što je ona jedno od njegovih prvih ozbiljnijih kompozicija. Među klavirskim delima studentskog razdoblja napisao je Opsesiju, Tokatu, Sonatu br. 2, dva koncerta za klavir i ciklus Sarkazmi. Takođe, izuzetno je značajan za baletsku muziku, posebno njegova dela Pepeljuga, Romeo i Julija,iz kojeg je kasnije izveden Ples vitezova i simfonijska priča Peća i vuk  za decu. Napisao je epsku operu Rat i mir prema romanu Lava Tolstoja, muziku za film Poručnik Kiže i remek-dela sedme umetnostireditelja Sergeja Ejzenštajna – Aleksandar Nevski i Ivan Grozni. 

Sergei Prokofiev – Toccata, op. 11 (Martha Argerich, 1962)

Martha Argerich, Public domain, via Wikimedia Commons

Autor: Katarina Georgijević

Lektor: Vera Maletić